Degeneracija žute pjege vezana za dob (ARMD)

Degeneracija žute pjege vezana za dob jedan je od vodećih uzroka gubitka centralne vidne oštrine kod pacijenta starije životne dobi. Vrlo često se koriste i drugi nazivi i kratice kao senilna makularna degeneracija (SMD), degeneracija makule a u anglosaksonskoj literaturi najčeći je naziv,
Age Related Macular Degeneration (ARMD ili AMD).
Glavni razlog pada centralne vidne oštrine upravo su degenerativne promjene koje zahvaćaju žutu pjegu ili makulu. Pacijenti često navode da ne mogu vidjeti “centar” slike, koji je zamagljen, zatamnjen ili potpuno nedostaje.

Žuta pjega je mjesto najjasnijeg vida na kojeg pada (fokusira se) slika objekta kojeg gledamo. To je mjesto najaktivnijeg metabolizma u cijelom tijelu i zbog toga je posebno osjetljiva na poremećaje mikrocirkulacije. Isto tako vrlo važnu ulogu ima retinalni pigmenti epitel (RPE) koji vrši izmjeni tvari između mrežnice i žilnice.

U razvoju makularne degeneracije dolazi do postupnih degenerativnih promjena u području žute pjege koje se manifestiraju u dva glavna oblika:

suhi oblik degeneracije žute pjege
vlažni oblik degeneracije žute pjege

Kod suhog oblika degeneracije često nalazimo promjene koje nazivmo druzama. Vrlo često su u početku tzv. tvrde druze koje se mogu naći kod većine osoba starije životne dobi. Osim tvrdih druza, razlikujemo još meke druze koje imaju veći prognostički značaj u nastanku degenerativnih promjena žute pjege. Osim druza u suhom obliku degeneracije možemo naći i promjene retinalnog pigmenta koje najčešće opisujemo kao atrofiju, disgrupaciju ili atenuaciju. Suhi oblik degeneracije napreduje postepeno, a u svojoj progresiji može preći u vlažni oblik.

Kod vlažnog oblika degeneracije žute pjege osim druza i promjena pigmenta nalazimo zadebljanje (edem) mrežnice. U makularnom području mogu se još naći krvarenja, eksudati i oštećenja tzv. Bruchove membrane s prodorom novostvorenih krvnih žila iz žilnice koje često nazivamo neovaskularna “ploča” odnosno membrana (kratica CNVM).

Takve promjene ukoliko se ne liječe dovode do pada centralne vidne oštrine (sposobnsoti čitanja, poremećaj prepoznavanja boja i sl.). Važno je napomenuti da takve promjene uglavnom neće dovesti do “potpunog” gubitka vida, odnosno sljepoće. Ali, vidna oštrina ispod 0,1 (cca 10%) kakva je uglavnom kod bolesnika koji se ne liječe praktično znači vid koji bolesniku omogućava jedino kretanje u poznatom prostoru i donekle čitanje uz pomoć povećala (lupa) ili teleskopskih naočala, a takav vid se u pravnom smislu računa kao sljepoća. Stoga je izuzetno važno boriti se za “svaki red” na tablici za čitanje i pravovremeno liječiti nastale promjene.

Vrlo je važna kvalitetna dijagnostika i pregled kod specijaliste oftalmologa koji se bave stražnjim segmentom oka. Samo na taj način moguće je pravovremeno otkriti promjene koje treba liječiti.
U obradi bolesnika s makularnom degeneracijom koristimo pored kompletnog oftalmološkog pregleda i fotografiju očne pozadine, FAG (fluoresceinska angiografija), i OCT pregled te smo stoga formirali posebne pakete usluga za obradu makule.

Za samokontrolu stanja kod makularne degeneracije često se pacijentima preporučuje test Amslerovom mrežicom.

Kod makularne degeneracije preventivno se vrlo često koriste vitamini, antiokisdansi i minerali neophodni za pravilan rad žute pjege (vitamini C, E, lutein, cink, selen i sl.). Treba naglasti da vitaminska terapija prema današnjim spoznajama ne može izliječiti već nastala oštećenja ali može donekle usporiti napredovanje degenerativnih promjena i pomoći u stabilizaciji već nastalih promjena.

U liječenju vlažnog oblika makularne degeneracije najčešće koristimo lijekove koji zaustavljaju rast novih krvnih žilica iz žilnice (antiVEGF) i omogućavaju oporavak ili stabilizaciju vidne oštrine. Ti se lijekovi primjenjuju putem injekcija tzv. intravitrealna injekcija, na mjesto gdje je omogućena najveća koncentracija i najjača učinkovitost lijeka. Osim injekcija koriste se još i fotodinamska terapija (PDT) te lasersko liječenje.